Uvijek se radujte! Bez prestanka molite!

Psihoterapeut Paul Watzlawick opisuje kako ljudi sami sebi otežavaju život, sami sebi oduzimaju životnu radost, kako su nerijetko pravi majstori u tome da sami sebe unesreće. On to naziva vodič kako postati nesretan. Izdvojiti ću neka pravila koja često navodi, a čini mi se da ih ljudi redovito oživljuju u vlastitim životima. Prvo pravilo glasi: Što se više baviš svojom prošlošću, to će tužnija i jadnija izgledati tvoja sadašnjost! Drugo pravilo: Što više misliš o drugima da su loši, sebični i zli, to će ti biti teže živjeti s njima i osjećat ćeš se neugodno i preplašeno! Treće pravilo: Što se više pribojavaš da bi te mogla zadesiti kakva nesreća, to je izvjesnije da će te stvarno i pogoditi!

Unutarnja radost - radost iznad svih radosti!

Ova nas nedjelja došašća snažno i odlučno poziva na radost. No, nije to poziv na ljudski pojam radosti, koja je poljuljana bujicama raznih tjeskoba, briga i problema. Gospodin nam želi dati volje i snage za onu pravu radost – istinsku, tihu radost mira u srcu. To je unutarnja radost. Radost iznad svih radosti. Ona je temeljna značajka cijelog došašća. Upućivati poziv na radost u današnjem vremenu ili još bolje biti istinski radostan jest doista izazov. Često puta je to hod na tankoj liniji uspjeha i neuspjeha. Čovjek koji poziva na radost to mora i svjedočiti u svagdanjem životu.To je izazovno i teško.

Nije uvijek lako prihvatiti poziv radosti kada trpimo nepravde, proživljavamo krize ili se suočavamo sa siromaštvom, bolesti i patnjom. No, istinska radost čovjeka čini punim životnog zadovoljstva i životne dinamike, jer tada diše punim plućima. Ipak, pogledamo li malo svijet današnjeg vremena i stanje čovjekovog duha, nameće nam se neizbježno pitanje: nije li ludost i bezumnost odaslati poziv na radost, pa makar poticaj dolazio i od samog Gospodina Boga? Pogledamo li oko sebe što ćemo vidjeti? Mogu li se kršćani prepoznati po ljubaznom osmijehu ili dobrohotnom raspoloženju u kući, na ulici, poslu, pa čak i u crkvi? Želimo li da ljudi pokraj nas budu radosni? Znamo li stvoriti radost i osmjeh na vlastitim licima, a onda i na licima drugih? Za oskudicu radosti možda nije potrebno okrivljavati druge, možda je dovoljno pogledati same sebe u zrcalu. Vjerujem, ponekad s razlogom, da će se među kršćanima naći mnogi koji će reći da na ovom svijetu i nema puno razloga za radost. Ali ni u vrijeme početaka Crkve svijet sigurno nije bio bolji nego li je danas. Pa ipak su kršćani toga vremena imali barem jedan razlog za radost: „Gospodin je blizu!“ (1 Sol 5,16). Kršćanima svih vremena temeljni razlog za radost jest taj da nas Bog nije napustio, da se nije umorio od čovjeka koji je raj na zemlji pretvorio u dolinu suza i boli. Zašto jedni drugima izazivamo patnju, bol i nepravdu? Kada će jezici umuknuti, a ljudska srca progovoriti?

Daleko od toga da sve postane idilično. Bila bi to utopijska želja. Ali, Krist nas poziva da unatoč našim slabostima i zlim navikama budemo savršeni kao što je savršen Otac naš koji je na nebesima. On poziva da budemo blagi i milosrdni, praštajući jedni drugima. To je izvor i temelj istinske radosti. To je život evanđelja – radosne vijesti. Sve ostalo nema smisla.

Izvršimo istinsko obraćenje, i u srcu i u umu!

Ova jubilejska godina potiče nas stoga da izvršimo istinsko obraćenje, i u srcu i u umu, te da naučimo svakom čovjeku pristupati na način da naš odnos odiše radošću, zajedništvom i solidarnošću. Godina milosrđa nas potiče da zaboravimo prošlost i započnemo hod u novosti života. Teško se ponekad uzdići iz vlastitih rana, teško je drugima zacijeliti rane i popraviti narušene međuljudske odnose. No, Bog nas upravo daruje vremenom izvanredne jubilejske godine milosrđa u kojem nas poziva da intenzivnije promislimo o božanskom daru kojemu bît ljubav. Bez ljubavi govor o milosrđu nema smisla. Ljubav koja traži i daje milosrđe od Boga je čista i iskrena. To je radost. Tako možemo pobijediti svaku nevolju, nepravdu, tjeskobu, krizu i životni problem. Kršćanska radost je radost koja proizlazi iz trijukršćanskih krjeposti: vjere, nade i ljubavi. Ona je plod povjerenjada je život unatoč svim poteškoćama usmjeren na dobar ishod;jer sve možemo u onome koji nas jača, u Bogu.

Milosrđe je preduvjet radosti

Kaže papa Franjo kako je ono: „temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe kada gleda iskrenim očima brata kojeg susreće na životnom putu“. Susret s Bogom ili nekom osobom, ispunjen iskrenošću, razumijevanjem i prihvatljiošću, ljubavlju, mirom i dobronamjernošću je bît istinske radosti. Kako biti radostan? Sv. Pavao nam daje upute: „Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte! Duha ne trnite, proroštva ne prezirite! Sve provjeravajte. Dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ (1 Sol 5,17-22). Ali prije svega i ono najvažnije jest ljubav! Ljubav je izvor radosti! A molitva i zahvala su njezino lice i naličje.