Pozvani na neustrašivost

Film „Pisci slobode“ je biografska priča koja je nastala na temelju knjige The Freedom Writers Diary profesorice Erin Gruwell. Radnja ove drame se većim dijelom odvija u klasičnoj srednjoj školi Woodrow Wilson. Nakon izlaska knjige, na ideju novinara koji je radio dokumentarac o spomenutoj profesorici, rodila se i ostvarila želja da se napravi film. U glavnoj ulozi je Hilary Swank, njezina muža glumi Patrick Dempsey, a glavnu buntovnicu April L. Hernandez; tu su još i poznati R&B pjevač Mario i Hunter Parrish koji tumači plašljivog bijelca u razredu.

Greška je uspjeh, ako od nje učimo

Tek što je diplomirala, mlada i ambiciozna profesorica Erin Gruwell dobiva posao u srednjoj školi Woodrow Wilson, u Long Beachu (Kalifornija). Ona prepuna entuzijazma dolazi na posao prvi radni dan, ali taj entuzijazam brzo splasne. Shvaća da je njen zadatak rad s učenicima koji su od svih otpisani, koje su drugi profesori i ravnatelj škole smatrali skupinom delikvenata i propalica, koji su bili okarakterizirani kao nesposobni da bilo šta nauče. Bili su to tinejdžeri koji su živjeli u rasno podjeljenoj zajednici. Pod normalno se uzimalo da su mnogi od njih bili u pritvoru za maloljetnike zbog sukoba bandi kojima su pripadali, nasilja, oružja i droge. Jednostavno s njima nitko nije ni htio raditi, niti su oni bili željni znanja. Dolazili su u školu jer su morali, inače su ju smatrali gubitkom vremena. I s time se profesorica Erin nikako ne miri. Ona se iz dana u dan približava učenicima različitim igrama, sadržajima te ih malo po malo uspije zainteresirati. Brzo je učila na svojim greškama te je svaki dan bila spremna na veliku žrtvu radi ove zajednice učenika koju na prvi pogled ne bi ujedinio nitko. Erin je predavala nastavu engleskog jezika, ali je odbacila standardni plan nastave i svojim kreativnim idejama i energijom postiže da učenicima dolazak u razred bude radost i veselje, rijetko mjesto gdje mogu pronaći svoj mir.



Kao jedan od zadataka, još dok nije uspijevala u svojim naumima da postigne zajedništvo i toleranciju među učenicima, daje im da pišu svoje dnevnike. Potiče ih na to, ali ih ne sili. I tako su pisali o svojoj svakodnevnici, svojim problemima, izloženosti nasilju i mržnji... S druge strane, govori im da svaki dan, kada požele mogu ostaviti svoj „dnevnik“ njoj da ona pročita što su napisali. I opet ih ne prisiljava na to. Mogu, ali ne moraju. Na taj način se profesorica uspjela približiti svojim učenicima i postići da se oni međusobno poštuju, ne svađaju, pa čak i zavole. Svojom žrtvom je pokazala primjer, svojom borbom im je pružila „drugu priliku“ i bolju budućnost.

Erin je jednom prilikom rekla: „U početku sam bila prilično naivna i nisam znala mnogo o riskantnim tinejdžerima. Znala sam da mogu vidjeti uvjetovanost prošlosti i kulture, ali nisam znala kako da dođem do srca tih mladih ljudi. Stoga sam im dala olovku i rekla im da podijele svoja iskustva kroz umjetnost pisanja. Preko pisanja moji su učenici otkrili toleranciju i međusobno poštovanje.“

Borba za ono važno u životu

Erin i njeni učenici pojavili su se u brojnim emisijama i u različitim medijima, uključujući i nastup kod Oprah 2007. godine. Ova biografska drama nas uči kako zaista ništa nije teško kada je volja i želja prisutna. Ti učenici sami za sebe govore da su dobili i iskoristili drugu priliku, otvorili oči nakon života provedenog u mržnji i preziru prema bližnjima. A koliki uopće ne dobiju drugu priliku, ne bude im poslan taj netko da im otvori oči. I zato je vrlo je važno, nakon što vas ovaj film nadahne, uzeti stvar u svoje ruke, i boriti se za ono što je zaista važno u vašem životu. Jer ako nećemo sami, nitko se za nas neće izboriti. Pozvani smo na neustrašivost!