Jedinstven način izražavanja osjećaja kroz pisanu riječ je poezija. Poetski izričaj uspijeva predstaviti i više od onog što se tekstualnom analizom da iščitati: utjelovljuje osjećaje i misli pjesnika i prenosi ih do čitatelja koji ih na svoj način proživljava. Poezija ne objašnjava osjećaje, ona ih kodirane prenosi jezikom rime, ritma i biranih riječi.
Svećenik Stanko Jerčić, nadahnut Isusovim prispodobama iz evanđelja, odlučio je iste prepjevati kao lirske pjesme. Tako je nastala knjiga "Na slapovima evanđelja". Opisujući značenje naslova, autor uspoređuje evanđelja s vodom koja daje život, napaja nas i umiva i također razveseljuje: prispodobe su kao raskošni slap kojim se voda spušta na zemlju, kao što se Božja radost s visina dijeli ljudima, a hvalospjevi su kao vodoskoci kojima sa zemlje voda ide prema nebu, kao što ljudi s nizine upućuju slavu Bogu.
U ovoj je knjizi sabrano čak 45 prispodoba koje su jezikom evanđelja i osobnim izričajem oblikovane u skladnom ritmu s postojanom unakrsnom (abab) rimom. U knjizi su objavljeni i prepjevi novozavjetnih hvalospjeva i na kraju deset Božjih zapovijedi u stihu.
Svaka je pjesma objavljena s naznakom retka iz evanđelja gdje se nalazi prispodoba koju izriče. Ima kratkih, od samo jedne strofe, no uglavnom su duže, najviše od deset strofa i sve su napisane četverostihom. Međutim, ono što je važnije od same strukture je njihova vjernost evanđelju, nadahnut izričaj, poetična privlačnost i dojmljiva poruka. Za usporedbu možemo uzeti jednu kratku prispodobu i njen lirski prepjev u knjizi.
Prispodoba o dragocjenom biseru ovako je ispričana u Matejevom evanđelju: "S nebeskim je kraljevstvom kao s blagom skrivenim u polju. Kad ga pronađe, čovjek ga sakrije pa sav radostan ode prodati sve što ima da kupi to polje. Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s trgovcem koji traga za lijepim biserima. Kad pronađe dragocjeni biser, ode prodati sve što ima i kupi ga." U knjizi je predstavljena kao pjesma na sljedeći način:
Kraljevstvo je blago skriveno na njivi
Čovjek ga pronađe, al' o tome šuti,
Te od toga časa samo zato živi
Da sve svoje proda i tu njivu kupi.
Još vam kažem da je kraljevstvo nebesko
Ko dragocjen biser, lijepi, unikatni.
Trgovac rasproda sve što god je steko
I pod svaku cijenu hoće ga imati.
Autor je svojim pjesmama prispodobe izvadio iz konteksta u kojem su ispričane, osim nekoliko njih koje naznačuju njihovu pozadinom, ali ih je uspio učiniti samostalnim i značajnim nositeljima evanđeoske Isusove poruke o vjeri, dobroti, kraljevstvu Božjem. Kada može, koristi doslovne izraze iz evanđelja i ne izmišlja ništa što bi promijenilo njihovo značenje – to se je jedino usudio učiniti s pjesmom prispodobe o izgubljenom sinu.
Osim vjernosti smislu prispodobi, dojmljiva je i lakoća s kojom don Stanko piše svoje pjesme. To je posebno vidljivo kod hvalospjeva koji su nastali vrlo brzo, po više njih u jednom danu. Njegovu inspiraciju valja cijeniti. Pjesama danas ima puno, ali ljudi su ih zaboravili čitati pa ova knjiga ima dvostruku ulogu: svojim čitateljima pružiti i evanđeoske prispodobe i lirske pjesme.
Prepjev prispodoba je odličan i dobro će poslužiti čitateljima svih dobi koji žele bolje upoznati taj vid Isusova naučavanja. Ovdje su sabrane na jednom mjestu i jedan su od najboljih prikaza prispodoba uopće. Antologijski su važni i prepjevi hvalospjeva iako neće moći zamijeniti izvorna djela, a posljednja pjesma o deset zapovijedi originalno je djelo izvrsnog sklada dostojno da ga se nauči i napamet i često u duhovnim susretima recitira.
Ovo djelo dokazuje da evanđelje može nadahnuti ljude na različite načine i biti prihvaćeno, ne samo kao molitva, priča, izvještaj, nego i kroz pjesmu i druge oblike umjetnosti. Bili bismo sretni kad bismo imali više sličnih pokušaja, a također, bilo bi poželjno da se ljudi njime daju inspirirati i tako na sebi svojstven način utjeloviti Riječ Božju.
Knjiga je, treba nadodati, vrlo lijepo i prikladno ilustrirana šarenim slikama, akademskog slikara Branimira Dorotića, poznatog po vitrajima u brojnim crkvama po Hrvatskoj i izvan nje. Ilustracije se nadovezuju na gotovo svaku pjesmu i obogaćuju doživljaj čitanja.
Don Stanko Jerčić, rođen je na Braču 1949. Svećenik je hvarske biskupije i djeluje kao župnik u Jelsi i Pitavi te generalni biskupijski vikar. Osim ove knjige, objavio je "Put križa" u obliku sonetnog vijenca, a mnogi njegovi radovi objavljivani su u raznim drugim tiskovinama.