Arhiva

Promicanje dostojanstva braka i obitelji? Nije to lak posao. Kako bi uopće mogli govoriti o tome, moramo znati koji položaj imaju brak i obitelj u suvremenom svijetu. Brak i obitelj u suvremenom svijetu usko su povezani za spas osobe te ljudskog i kršćanskog društva, kaže pastoralna konstitucija Gaudium et spes. Kršćanin se zato, uz svakog drugog čovjeka koji podržava i cijeni obiteljsku zajednicu, mora veseliti svakom nastojanju da se ta zajednica promiče i napreduje u zajednicu ljubavi. Ta zajednica treba biti njegovateljica života i treba biti oslonac svakom supružniku i roditelju.

Prijetnje suvremenoj obitelji

Napasti koje vrebaju ovakvu zajednicu jesu poligamija i trend rastava. Ljudi su upali u zamku sebičnosti, hedonizma i svakakvih postupaka koji sprečavaju rađanje. Sebičnost se vidi u tome što sve se kasnije mladi čovjek odlučuje na ženidbu. Želi što duže uživati svoju tzv. slobodu i želi se osigurati u svim ekonomskim i socijalnim aspektima života prije stupanja u brak. Kako je u tom pogledu sve teže živjeti, često do takve zajednice niti ne dođe. Odgađanje dovodi do toga da ženske osobe sve kasnije rađaju svoje prvo dijete i često zbog socio-ekonomskih poteškoća ostaju samo na tome da imaju jedno ili dvoje djece i to uz sve češći trend samohranih roditelja koji su taj put odabrali sami. Roditeljstvo da, ali brak ne.

Hedonizam se vidi upravo u tome da se što duže želi zadržati sloboda koja se krivo shvaća. Brak i obitelj se smatraju ropstvom i nemogućnošću napredovanja u poslovnom i društvenom aspektu života. Dijete traži odricanje, a danas se teško odlučujemo na taj korak. Često se spominje da svatko ima pravo na nešto. Svi znamo svoja prava i njih zahtjevamo, ali obveze su nešto što rijetko preuzimamo na sebe i često ih izbjegavamo što duže možemo. O sprječavanju rađanja imamo puno toga reći, ali samo ćemo napomenuti da je danas to prihvatljivo većini ljudi kako bi zadovoljili prijašnje dvije potrebe, one sebične i hedonističke kako bi mogli ostvariti svoja prava bez obveza i odgovornosti.

Što je to obitelj?

Konstitucija napominje da je obitelj „intimna zajednica bračnog života i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima, sazdaje se bračnom vezom, to jest osobnim neopozivim pristankom.“ Zar se može ljepše izreći definicija braka? Ono što je još važnije, a Konstitucija također napominje, jest definicija obitelji: „Tako se ljudskim činom, kojim supruzi sebe uzajamno predaju i primaju, rađa također, pred društvom, po božanskoj uredbi čvrsta ustanova: ta sveta veza u cilju dobra kako roditelja i potomstva tako i društva ne ovisi o ljudskoj samovolji.“

Slika kojom se često koriste teolozi i pastiri Crkve, pa tako i koncilski oci, kako bi dočarali svetost braka i obitelji jest slika Krista i njegove Crkve. Bračna ljubav je obasuta mnogostrukom ljubavlju koja je potekla iz vrela božanske ljubavi i koja je sazdana na sliku Kristova sjedinjenja sa Crkvom. Ljubav bračnih drugova mora biti poput ljubavi koju Krist ima prema svojoj Crkvi koju je toliko ljubio da je i svoj život dao za nju. Najljepša rečenica u ovom broju Konstitucije jest zasigurno ova: „Prava bračna ljubav uzeta je u božansku ljubav te se otkupiteljskom Kristovom snagom i spasonosnim djelovanjem Crkve upravlja i obogaćuje da tako supruge uspješno privede Bogu, da im pomogne i utvrdi ih u uzvišenoj zadaći oca i majke.“

Važna uloga roditelja u obitelji se nikako ne može zanemariti. Ako roditelji svojim primjerom pokazuju kako je molitva važna, kroz zajedničku molitvu djeca i svi oni koji žive u krugu takve obitelji lakše će naći ispravan put. Takve obitelji svojim primjerom dovode druge osobe, a najviše svoju djecu, na put spasenja, svetosti i vječnosti. Roditelji se pak uzajamno vode na tom putu izvršavajući svoju svetu dužnost majčinstva i očinstva savjesno i odgovorno. Djeca imaju posebnu ulogu. Oni doprinose svetosti roditelja. 

Sveto pismo i obitelj

Bog je od samog početka stvorio čovjeka kao muško i žensko, kaže evanđelist Matej (Mt 19, 4), darujući im posebnu ulogu u Njegovu stvaralačkom djelu. Rekao im je: „Rastite i množite se.“ (Post 1, 28) Tu počinje smisao i narav obiteljskog života. Odgoj djece je poslanje. Bračni drugovi moraju suglasno i zajednički preuzeti tu odgovornost i izvršavati svoje poslanje s ljubavlju i vjernošću Bogu, svome Stvoritelju. Važno je da odgoj djece bude zajednički. Odgoj treba biti usmjeren ka Bogu, djecu se treba uputiti na pravi put i samo tako se izvršava Božja volja.

Bračna čistoća je sintagma koju se često ne razumije, a važna je kao i predbračna čistoća. Bračni čin mora biti otvoren prema životu. Bilo kakvo sprječavanje začeća u braku nije dopušteno. Treba razumjeti važnost bračne čistoće jer čovjekova seksualnost kao i moć rađanja nadilaze ono što se nalazi kod nižih slojeva života. Život moraju zaštititi i vršiti svoju dužnost na način dostojan čovjeka. Čedomorstvo i pobačaj su najgori zločini zato treba s velikim poštovanjem cijeniti čine koji su vlastiti bračnom životu. Mora se uzeti u obzir i ne smije se nikako isključiti razmišljanje da poslanje roditelja nije samo za ovaj svijet i da je zato bilo kakvo neodgovorno ponašanje prema životu velik grijeh. Uvijek se ljudski život i dužnosti njegova prenošenja moraju mjeriti i shvatiti u vezi s vječnim određenjem ljudi.

Svaki član obitelji je važan!

Sve ovo što Konstitucija naglašava, sve vrijednosti braka i obitelji, dužnosti svih članova obitelji i Božja prisutnost u njima nemaju svoj potpuni smisao ako se kršćanske obitelji ne trude promicati dobro braka i obitelji. Najbolji način promicanja tih dobara nije nikakva tajna, on je u svjedočenju. Nije to lak put, ali je jedini ispravan. „Obitelj je u neku ruku škola potpunije čovječnosti. Ali da bi mogla potpuno ostvariti svoj život i misiju, potrebna je dobrohotna izmjena misli, uzajamno savjetovanje bračnih drugova i brižljiva suradnja roditelja u odgoju djece.“ Tako svatko u obitelji ima svoju važnost. Očeva je važnost u njegovoj ulozi da doprinosi izgradnji obitelji. Majčinska važnost je posebno naglašena u odnosu s djecom kojoj je potrebna upravo majčinska ljubav, ali se ne smije zaboraviti društveno promaknuće žene.

Djecu treba odgajati tako da sami znaju savjesno odabrati svoj životni put, bio on svećenički i redovnički ili obiteljski. Roditelji trebaju biti vodiči svojoj djeci, tako da kada dođe vrijeme da oni osnuju svoju obitelj znaju koji je pravi način i put ostvarenja tog poslanja. No, to roditeljima ne daje pravo da bilo kako utječu na odabir budućeg supruga svoje djece. Koncilski oci pretpostavljaju život različitih generacija pod istim krovom, što je danas jako rijetko, ali se svejedno naglašava da se upravo različite generacije u obitelji trebaju međusobno obogaćivati i voditi ka vječnosti.

Na kraju, sami supruzi koji su „stvoreni na sliku živoga Boga i stavljeni u istinski red osoba, neka budu jednog srca, jedne misli, i u uzajamnoj svetosti ujedinjeni da, slijedeći Krista, počelo života, postanu po radostima i žrtvama svoga zvanja, po svojoj vjernoj ljubavi, svjedoci onog misterija ljubavi što ga je Gospodin svojom smrću i uskrsnućem objavio svijetu. Ne mogu bolje završiti ovo razmišljanje o promicanju dobra braka i obitelji od ovoga kako su završili koncilski oci.