Arhiva

Približavanje blagdana Božića prilika je za promisliti o samom blagdanu i njegovu značenju u današnjem svijetu te današnjem načinu života. Žalosna činjenica na koju možemo naići u gotovo svakoj kršćanskoj zemlji je ta da će se rijetko čuti: "Sretan Božić" ili bilo kakav naglasak na to da se slavi blagdan Isusova rođenja. Danas je postalo opće prihvatljivo, politički korektno i neutralno jednostavno poželjeti ugodne praznike i tako izbaciti sve one elemente toliko karakteristične za blagdan Božića u kojem se svi kršćani spominju i slave Isusovo rođenje na ovome svijetu. Na taj način dolazimo do paradoksa da imamo slavlje bez slavljenika. Imamo proslavu, ali ne i potrebu da se na tu istu proslavu pozove onaj tko je zapravo najvažniji.

Ima li Božića premalo ili previše?

Ali ipak, blagdan Božića u sebi je ostao blagdan dobrote i ljubavi. I dalje se čestita, izmjenjuju se dobre želje, no često se ne izlazi izvan okvira tog jednog jedinog dana. Blagdan Božića tako je postao blagdan sentimentalnosti jer se slave dobri osjećaji, obitelj se okuplja zajedno, slavlje je to i djece. Postao je i blagdan konzumizma, jer se za Božić kupuju darovi i još darova. Na kraju, postao je i blagdan društvenosti jer se obitelji često odlučuju ići na putovanja ili negdje izvan obiteljskog doma provesti praznike. Pitanje koje nam se može postaviti u paradoksu slavlja Božića bez slavljenika je to ima li Božića premalo ili možda previše?

Blagdan lijepih osjećaja

Svjedoci smo da se božićni ukrasi, sam božićni ugođaj ili cijela srtrka oko božićnih blagdana svake godine pomiče sve više i nerijetko se može zamijetiti u nekim sredinama da se već ubrzo nakon blagdana Svih Svetih početkom studenoga počinju stidljivo pojavljivati prve lampice na trgovinama i u izlozima, poneka kuglica ili ukras se smiješe potencijalnim kupcima, a ulice poprimaju onaj karakteristični božićni štih. Blagdan Božića postao je blagdan lijepih osjećaja, konzumizma jer je potrebno uvijek mnoštvo poklona što ga svodi na materijalnost i prolaznost, a najmanje je postao blagdan nečeg posve novog, vječnog i svijetlijeg od bilo kojeg ukrasa, a to je rođenje Boga kao čovjeka u maloj štalici.

Fenomen Djeda Božićnjaka

U svemu tome posebno mjesto i ulogu ima Djed Božićnjak, lik koji u sebi izaziva toliko optimizma, dobrih želja i mnoštvo dječjih želja, a s druge strane je kao plod materijalnih i konzumističkih interesa posve opravdano shvaćen kao prijetnja istinskom blagdanu Božića jer iz slavlja izbacuje slavljenika, a ubacuje iskrivljenu percepciju blagdana pod krinkom generičke dobrote i ljubavi bez onih autentičnih korijena. Dodatni apsurd za kršćane je što je Djed Božićnjak zamijenio sv. Nikolu, biskupa iz Myre u današnjoj Turskoj koji je živio na prijelazu iz III. u IV. stoljeće. Taj svetac za kojeg se vežu mnoge prekrasne priče i čudesa, zbog kojih je i počelo zadnjih stoljeća darivanje djece na njegov blagdan, u Americi je postepeno zamijenjen Djedom Božićnjakom. Najprije je izgubio svoja biskupska obilježja, a zatim je dobio i svoju karakterističnu crvenu boju pod jakim utjecajem jedne poznate američke kompanije koja se bavi proizvodnjom gaziranih pića. S razlogom se može postaviti pitanje da li su pisma mnoštva djece upućena Djedu Božićnjaku odgajanje na istinsku ljubav i dobrotu ili ispunjenje dječjih želja preko roditelja, koja su gotovo uvijek, ne slučajno, materijalne naravi. Božićni darovi trebali bi biti odraz onog jedinog i velikog dara Oca čovječanstvu, a ne prilika za rasipanje i konzumizam.

Smisao vremena

Možda se kao kršćani ne trebamo opterećivati današnjim fenomenima oko Božića koji su često diktirani prolaznim, ispraznim i materijalnim interesima te se posvetiti onome što je Božić uistinu i što nam taj blagdan donosi. Prva karakteristika Isusova blagdana je smisao vremena. Brojimo nekoliko posljednjih dana u ovoj 2012. godini, ali 2012 godina od čega? Drevni preci shvatili su važnost Isusova rođenja te su počeli brojati vrijeme od toga datuma. Bog koji je vječan ulazi u vrijeme. To je događaj koji mijenja samu povijest nepovratno, ali mijenja i samo vrijeme. Tko god poznaje barem malo grčku mitologiju sjetit će se Kronosa, božanstva koje utjelovljuje vrijeme. Ali u svom apsurdu, proždire ono što je rodio. Na jednak način i vrijeme kronos koje je vrijeme ovoga svijeta ne bi imalo smisla da u njega ne ulazi kairos, precizni Božji intervent i dar svoga Sina koji mijenja i daje potpuni smisao vremenu. Kairos je Božje vrijeme, ali vrijeme koje ne teče, nego precizan trenutak u povijesti koji mijenja i povijest i naše vrijeme. Zbog toga je i samo Došašće, vrijeme iščekivanja najbolja priprema za primanje tog dara koji je iz korijena promijenio vrijeme i vratio mu onu Božju dimenziju koju je čovjek izgubio svojim prvim padom.  

Vrijednost čovjeka u odnosu na Boga

Druga karakteristika blagdana Božića je vrijednost čovjeka u odnosu na Boga. Kristovo rođenje koje mijenja taj odnos dokaz je da Bog nije neko božanstvo izvan svijeta i povijesti ili neki antropomorf koji prividno postaje čovjekom. Iz svoje ljubavi Bog šalje svoga Sina kao veliki dar čovjeku. Bog koji postaje čovjekom jedinstveni je događaj u povijesti svijeta i religija jer radikalno mijenja odnos Boga i čovjeka. Taj isti čovjek, ograničen u svojim mogućnostima i uvijek ovisan o Bogu, sada u Isusu dobiva mogućnost sudjelovanja u božanskom životu. Jasno je onda da Božić ne može biti samo blagdan dobrih želja i lijepih poklona jer taj blagdan donosi nešto puno više za cjelokupnu ljudsku egzistenciju i traži osim dobrih želja i dobro i otvoreno srce, spremno poprimiti onaj isti stav skromnosti i jednostavnosti poput malog Djeteta rođenog u malenoj štalici. 

Organizacija društva

Posljednja karakteristika blagdana Božića je i organizacija društva. Ako se mijenja odnos između Bog i čovjeka, nužno se mijenja i odnos među ljudima. Biti osobno dotaknuti blagdanom Božića, mijenja u nama radost srca koje se otvara više međuljudskim odnosima. Božić je oduvijek bio blagdana dobrote, brige za najmanje i one koji su u potrebi. Isto tako je i blagdan ljubavi i obitelji jer je Božić sam po sebi prvo veliko predavanje antropologije u novom svijetu ljubavi jer se Bog iz čiste ljubavi rodio poput svakog običnog djeteta i svijetu donio sasvim novi smisao i radost. Nejasno je gdje moderni materijalizam i konzumizam, predvođeni Djedom Božićnjakom i ostalim likovima koji su potisnuli one prave slavljenike Božića, nalaze svoj korijen i uporište. Zbog svojih slabih temelja, u takvome svijetu Božić je tek blagdan površne ili generičke filantropije, dobrih osjećaja i želja koje obično potraju od Božića do Sv. Stjepana. Tek pokoji sat.

Prošlo je već više od 2000 godina, ali pitanje je uvijek isto: s kojim očima gledamo na taj jedinstveni događaj u betlehemskoj štalici? Na kojoj strani želimo stajati? Na strani moći ili s poniznošću služenja, s nepotrebnim viškom ili samo onim potrebnim, biti ili samo se pojaviti, gajiti egoizam ili ljubav? Bog nam daje na izbor, ali jedno ipak ne treba zaboraviti: ako nećemo biti obasjani svjetlom koje je ovo Dijete donijelo na svijet, možda ćemo i postati veliki i moćni, ali bit ćemo poput kakvog suhog drveta blizu štalice, bez snage i svjetla života.