Arhiva

U kapelici na četvrtome katu Papinskog Hrvatskog Zavoda Sv. Jeronima u kojem trenutačno stanujem nalazi se na oltaru slika Presvetog Srca Isusova. Nije to ništa neuobičajeno budući da je pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu tradicionalno resila katolička sjemeništa, bogoslovije i ostale kuće svećeničke formacije ili rezidencije. Ovom prilikom ne želim govoriti o razlozima štovanja Presvetog Srca Isusova, premda preporučam svima ovu bogatu i duboku pobožnost koja u katoličkoj duhovnosti zauzima povlašteno mjesto. Želim se zapravo zaustaviti u razmatranju već navedene slike i nastojati protumačiti poruku koju donosi.

Pobožnost iznad svih pobožnosti

Od kada sam je prvi puta ugledao u jesen prošle godine pa sve do danas ova mi slika svaki dan pomaže u molitvi, naročito u osobnom razmatranju. Tri su glavne poruke koju možemo iščitati iz ove slike, a to su da nas Krist ljubi, da nam oprašta i da nas hrani. Idemo redom. Glavni motiv slike je dakle vrlo klasičan, Isusovo Presveto Srce. Ono se nalazi u sredini slike. Ne ulazim u pitanje kompozicije slike jer nisam u tome stručan, ali poruka je vrlo jasna. Isusovo Presveto Srce je središte ove slike jer nam simbolično objavljuje središnje otajstvo naše vjere – Utjelovljenje Vječne Očeve Riječi, Bogočovjeka Isusa Krista koji uzima ljudsku narav da bi čovjeka uzljubio božanskom ljubavlju. U tom smislu je pobožnost Presvetom Srcu Isusovu iznad svih pobožnosti. Neki je duhovni autori čak tako niti ne zovu, upravo kako bi naglasili njezinu specifičnost u odnosu na ostale pobožnosti iz riznice katoličke duhovnosti. Isusovo Srce je simbol one objavljenje Ljubavi koja je jedina oduvijek te po kojoj je čovjek stvoren i spašen. Važno je naglasiti da je slika Isusovog Presvetog Srca samo simbol te ljubavi, ali da taj simbol ima stvarno utemeljenje u osobi Isusa Krista koji je doista ljubio božanskom ljubavlju. Iz tog je srca za moje i tvoje spasenja potekla krv i voda. Kada se promatra neka od mnogih slika Isusovog Presvetog Srca ne radi se o nekom sentimentalizmu, već o razmatranju najdubljeg otajstva naše svete vjere. Isus me ljubio do kraja, do križa, do smrti, kako bih ja živio. To je središnja poruka i stoga se nalazi u sredini naše slike.

Isus oprašta čovjeku i daje mu hranu života

Sada dolazimo do dva detalja koja su specifična za ovu sliku. Većina slika Presvetog Srca Isusova pokazuju Kristov lik i srce žarko-goruće crvene boje, dok se na našoj slici nalaze još dva vrlo zanimljiva detalja. Krist je prikazan kako s jednom rukom blagoslivlje dok u drugoj ruci drži komad kruha. Isusova desna ruka zapravo prikazuje Isusa kao Velikog Svećenika koji je došao na Svijet kako bi čovjeka izbavio iz ropstva grijeha i pomirio ga s Ocem. Isus je ovdje onaj koji oprašta, koji odrješuje od teških lanaca grijeha. Grijeh nije fikcija niti neka izmišljotina crkvenjaka i nazadnjaka, već realnost zla koje postoji. Od grijeha nismo oslobođeni zato što na njega ne mislimo već zato što nam ga je Gospodin oprostio. Blagoslovljeni smo jer smo otkupljeni, a otkupljeni smo Isusovom žrtvom na križu kojom su moji i tvoji grijesi oprošteni. Isusova ruka blagoslova zapravo je ruka pomirenja.

U lijevoj ruci Gospodin drži komad kruha a odmah pored kruha nalaze se kalež i plitica. Simbolika je vrlo duboka. Gospodin nam daje svoje tijelo u euharistijskom kruhu koji blagujemo na svetoj misi. Stoga je ova slika ujedno i poziv na razmatranje o Presvetoj Euharistiji u kojoj primamo živog Gospodina. Dok mi desna ruka oproštenja daje razlog za postojanje oslobađajući me od rana uzrokovanih grijesima, ruka u kojoj Isus drži kruh daje mi razlog za nadu, za ustrajnost na putu jer kruh koji mi Gospodin daje hrana je koja ne propada. Isus je ovdje opet u ulozi novozavjetnog Svećenika koji hrani narod svojim tijelom koje je jednom zauvijek predao na križu. Taj kruh je također i kruh njegove Riječi koju slušamo u zajednici ili čitamo u razmatranju.   

Slika prikazuje obje ruke u pokretu što znači da su opraštanje i davanje hrane trajni Isusovi čini, odnosno da ne prestaju nikada. Bog se ne umara u praštanju i davanju života. To je opet zato što Njegova ljubav prema čovjeku nema konca. Ako se prisjetimo filozofskog načela koje kaže da djelovanje proizlazi iz bivstvovanja (naravi) onda razumijemo da su ova dva Isusova čina, opraštanje i davanje hrane, zapravo izraz onoga što on jest – Ljubav. Isus oprašta čovjeku i daje mu hranu života jer ga ljubi. Osoba koja priča o glazbi drugima, koja ide na koncerte i stvara si svoju privatnu zbirku, to čini jer u sebi nosi ljubav prema glazbi. To je tako sa svime u životu. Ono što nosimo u sebi dajemo drugima. Ovo načelu vrijedi i za Boga. Njegova ljubav očituje se u ta dva čina – praštanju i davanju hrane za istinski život na zemlji i vječni u raju.

Biti Isusovi službenici i poslužitelji

Meni je očito zašto je baš ovakva slika Isusovog Presvetog Srca sa dva specifična detalja smještena u kapelici u kojoj svakodnevno mole svećenici. Prvi detalj, Isus koji drži podignutu desnu ruku, govori o sakramentu svete ispovijedi. Drugi, Isus koji daje kruh, slika je sakramenta presvete euharistije. Oba sakramenta pridržana su isključivo zaređenim svećenicima kao posrednicima milosti spasenja na Zemlji i stoga je Providnost upravo nama svećenicima stavila ovu sliku kako bi smo svakodnevno razmišljali o svom pozivu. Biti Isusovi službenici oproštenja grijeha i poslužitelji Njega – kruha života. Svećenik je pozvan biti predan do kraja kako bi dao drugima Krista.

U mjesecu lipnju diljem Katoličke crkve mnoštvo naše braće primili su ili će primiti veliki dar od Gospodina, sakrament svetog reda. Neka osjete našu molitvu i blizinu. A nas koji smo već na putu služenja kao prezbiteri, neka Gospodin čuva u Ljubavi svoga Presvetog Srca i neka nam baš kao na dan ređenja, po molitvama vjernika, stavi u srce svoju Riječ utjehe, blagoslova i vjernosti.