Jeste li čuli za državu Malavi? Za mene je ta država bila nepoznata sve dok sredinom rujna nisam pročitala poruku na Facebooku koju je objavila jedna djevojka iz moje župe.
Za osmijeh jednog školarca/školarke u Malaviju dovoljno je sljedeće: u ruksak ili školsku torbu do kraja rujna (bolje ipak prije nego li u zadnji čas) staviti bilježnicu ili blok - 2 komada, 2 olovke, 2-3 kemijske olovke, drvene bojice ili pastele, 1 gumicu, 1 ravnalo, 1 šiljilo, 1 pernicu, 1 ručnik, 1 kratke hlačice + 1 majica /ili 1 suknju + 1 majicu/ ili 1 haljinu, 1 japanke (ili sandale), 1 mala loptica (npr. loptica za tenis), 1 sapun, 1 četkica za zube, 1 pasta za zube, 1 žlica.
Riječ je o projektu pod nazivom "Ruksak" u organizaciji udruge Marijini obroci, a cilj je u afričkoj državi Malavi omogućiti školovanje što većem broju izrazito siromašne djece. Njihove obitelji često im ne mogu priuštiti osnovni školski pribor poput olovaka i bilježnica zbog čega djeca propuštaju nastavu i obrazovanje. Upravo je obrazovanje najbolji način da ta djeca pobjegnu od siromaštva u životu.
Pročitavši te detalje, oduševljena projektom, odlučila sam zajedno s prijateljima iz župe pokrenuti projekt ''Ruksak'' u našoj župi sv. Nikole biskupa u Bistri. Župnik nam je pružio veliku potporu i na nedjeljnim je misama pozvao sve župljane da se odazovu i pomognu djeci u Africi. Rok završetka akcije bio je vrlo blizu - 25. rujna - pa nismo mnogo očekivali, ali interes župljana već te nedjelje bio je iznad svih očekivanja. Svi su željeli ponijeti kući letak s popisom stvari koje je potrebno staviti u ruksak.
Prikupljajući ruksake sljedeće nedjelje nakon svih misa ponovno smo pomalo u nevjerici i s osmijesima od uha do uha gledali odaziv župljana i sve šareniju hrpu ruksaka. Mnogi su donijeli i više od jednog ruksaka, mnogi su govorili da bi ovakvih projekata trebalo biti više, no svi su izgledali uistinu radosni što na tako jednostavan način mogu učiniti mnogo za nekog koga ni ne poznaju.
Tog popodneva bilo je potrebno pregledati odgovara li sadržaj svakog ruksaka popisu stvari. Osobno mi je taj dio projekta ostavio najsnažniji dojam. Kad smo otvarali ruksake, vidjeli smo s kako velikom ljubavlju i brigom su neki od njih pakirani... U mnogima smo našli krunice i razne nabožne sličice, a sljedeća dva pisma koja smo našli zasigurno najbolje i najljepše opisuju smisao cijelog projekta.
Ja sam Anđelina. Tebi poklanjam ove stvari s ljubavlju da uspiješ u životu. Iako imam samo 8 godina shvaćam koliko je tvoje odrastanje teško. Želim da znaš da mi je jako žao zbog toga. Želim ti puno, puno sreće.
Hi! My name is Đan Karlo Bedek. I'm 14 years old and I live in Croatia. I believe that knowledge is very important because whole world need smart people. School is your ticket to get out of poverty and I really hope that you will use this opportunity and become someone who can change the world. Đan Karlo Bedek (14)
Zaista, ovaj je projekt jednostavan način da se s malo učini mnogo! I za djecu koja će primiti ruksake i za darivatelje. Iz naše župe sv. Nikole biskupa u Bistri prema Malaviji je poslano 117 ruksaka, a iz cijele Hrvatske gotovo 5000 ruksaka prikupljenih u posljednja tri mjeseca.
No bez obzira na brojke osjećaj da smo s malo dobre volje omogućili mnogim djevojčicama i dječacima školovanje i kartu za bolji život ostavlja u nama neizbrisiv trag milosrđa, ljubavi i radosti.