Tajči Cameron

Tajči Cameron

Čineći dobro drugima, činiš dobro sebi

Postoje dani kada čitajući novine, bez obzira na to koliko uzdižeš svoje molitve, misliš pozitivno i fokusiraš se na stvari kojima si blagoslovljen, osjetiš bol: bol onih koji pate. Ponekad, gotovo očajnički pokušavaš učiniti nešto više, ali se zbog obveza osjećaš nemoćno. I negdje, iz prikrajka, pojavljuje se sumnjičava sjena koja ti govori: „Ne možeš učiniti ništa u vezi toga“.

Život je prekrasno putovanje

Jeste li se ikada osjećali kao da se neprestano vrtite u krug i nećete nikamo dospjeti? Ili da se vozite na vrtuljku onoga za što ste mislili da su vaši snovi? Dok se vrtuljak vrti krug za krugom, vi se čvrsto držite s velikim osmjehom na licu – spremni za onu savršenu fotografiju koju ćete sačuvati kao uspomenu (ili podijeliti na Facebooku). Izgledate predivno tamo gore, vožnja je romantična, zabavna i... sigurna. No, nakon nekog vremena, počinjete osjećati nelagodu. Dosadi vam jedna te ista glazba koja se nikada ne mijenja.

Živi svoju priču!

Jesi li osoba koja voli putovati ili si osoba koja bi radije bila teleportirana na destinaciju na koju moraš doći? Jesi li ikada negdje stigao i poželio da putovanje još nije gotovo? Ili pročitao knjigu toliko brzo jer nisi mogao dočekati da saznaš kako ona završava, a kada si zatvorio korice osjetio tugu što je priča već gotova? Jesi li ikada odustao od putovanja zato što te bilo strah? Ili si bio užasnut komplikacijama ili mogućnošću da nešto pođe po zlu dok si izvan svoje sigurnosne zone i udobnosti svoga doma?

Ostani miran i sruši zidove!

Dopustiti drugoj osobi pa i samo malen pogled u svoju dušu znači aktivno sudjelovati u stvaranju trenutaka u kojima se dubinska unutarnja promjena može dogoditi. To je jedan od onih predivnih trenutaka u kojima onaj koji daje ujedno postaje i onaj koji prima, a onaj koji prima postaje onaj koji daje. Svatko od nas je jedinstven i predivan, i svatko od nas ima toliko toga za ponuditi drugima – čak i kada mi sami mislimo da to nije tako.

Čekajući Božić u tišini. Ili ne

Odrastajući u svojoj rodnoj Hrvatskoj, nisam niti znala da nešto kao što je Advent uopće postoji. Badnja večer bi došla tiho. Ulice našega grada nisu bile obasjane milijunima lampica za vrijeme najtamnije zime. Božić je bio obavijen velom tajne, poznate samo onima koji vjeruju.

Moj glas za Nadu i Lijek

Listopad je mjesec osvještenosti o raku dojke. Volim gledati plakate izložene na trgovinama, ružičaste vrpce ili bedževe na kaputima i ružičaste ručnike koje igrači američkog nogometa zataknu za svoje pojaseve. Ali nisam to oduvijek voljela...