MIR ZAPOČINJE OSMJEHOM! - 60. PLANINARSKI KRIŽNI PUT

pkp60

Planinarska bratovština Sv. Bernarda i Udruga Ekosspiritus iz Samobora organizirale su 14. i 15. listopada 2017. Šezdeseti planinarski križni put (PKP). Oko 500 sudionika, hodajući dva dana za križem, okupani jesenskim suncem i šarenilom, obilježili su 30 godina postojanja ove pobožnosti. PKP se održao u Samoborskom gorju, gdje je u rujnu 1987. godine sve započelo, na inicijativu zajednice mladih koja se u to vrijeme okupljala u župi Sv. Anastazije u Samoboru.

pp

Ujedinjeni oko mota „Mir započinje osmjehom!“ (Sv. Majka Terezija), sudionici su hodali na dvije trase, da bi se u nedjelju predvečer svi susreli na 13. postaji kod kapele Sv. Mihalja u Samoboru.

Trasa Bratovštine započela je u subotu ujutro u župi Presvetoga Trojstva u Svetoj Nedelji. Uz pomoć Grada Svete Nedelje, sudionike je dočekao bogat doručak, a zamjenica gradonačelnika  Marija Hršak i sama nekadašnja sudionica ovih pohoda, pozdravila ih je i posvjedočila o svojim iskustvima PKP-a. Nakon izmoljene prve postaje, započeo je dvodnevni hod preko Marije Gorice, Molvica, u kojima su mještani pripremili iznenađenje – obilatu okrjepu, Pavučnjaka, Petkovog Brega i Podgrađa do Svetog Martina pod Okićem. Župljani, predvođeni župnikom vlč. Sinišom Hegedušićem pripremili su bogatu dobrodošlicu. Noćenje je bilo organizirano u O. Š. „Mihael Šilobod“  te večernji program u župnoj crkvi Sv. Martina. Katehezu i svetu misu predvodio je župnik iz Velikog Trgovišća vlč. Josip Čulig. Vođen mislima, životom i djelom Sv. Majke Terezije, podsjetio je mlade kako je važno tražiti i nositi mir u sebi, širiti radost s osmjehom na licu, ali i biti ponizan pred Bogom i bližnjima. Nakon svete mise, uslijedilo je cjelonoćno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. 

pkp

U nedjelju ujutro hodu su se priključili novi sudionici, a posebnu radost unijeli su roditelji – nekadašnji sudionici križnih putova, koji su došli sa svojom djecom i tako posvjedočili kako se ova pobožnost prenosi na nove generacije. Put se nastavio prema Klakama, Kotarima, Manjoj Vasi, gdje su se sudionici, zahvaljujući marljivim župljanima župe Kotari, okrijepili u Botaničkom vrtu obitelji Suban. Tu ih je pozdravio domaćin Milan Suban. Dalje se krenulo u Rude te preko Palačnika u Samobor. 

Udruga Ekosspiritus započela je svoj hod u vinogradima iznad sela Podvrh u župi sv. Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom. Preko 300 sudionika molilo je prvu postaju pred kapelicom sv. Josipa koju su 2001. godine podigli sudionici Planinarskih križnih putova. Domaćini su bili Anica i Josip Blažević koji su pripremili čaj za okrjepu na početku puta. Trasa puta išla je preko sela Otruševec, Vrhovčak, Palačnika da bi na kraju dana stigli u župu Rude na noćenje i bogati katehetsko – euharistijski program. Svoje svjedočanstvo prije euharistije izrekao je Radovan Librić koji proteklih trideset godina Planinarskog križnog puta je jedini sudionik prvog križnog puta sada već davne 1987. godine,  a aktivno je hodač svih pohoda proteklih  godina. Radovan je jedini sudionik koji još uvijek hoda neprekinuto dionice puta posljednjih trideset godina. Misu je predvodio vlč. Duje Kurtović, česti sudionik pohoda a u svojoj homiliji naglasio je da je Planinarski križni put gozba Krista Živoga. Nakon mise izložen je Presveti oltarski sakramenat koji su mladi sudionici mogli počastiti kroz klanjanje i molitvu.

p

Domaćini su bili župljani župe Rude predvođeni župnikom vlč. Darkom Banfićem koji su sudionike dočekali s okrjepom i pripremili doručak u nedjelju ujutro. Nedjeljna dionica puta išla je kroz Veliki dol, Mali i Veliki Lipovec do Cerine gdje su vrijedni članovi udruge Ekosspiritus pripremili ručak,fini gulaš. Sudionici su bili počašćeni kolačima koje su ispekle žene Društva sv. Izidora Seljaka. Mladi su započeli na Cerini veliki projekt gradnje pustinjačke nastambe u koju će mladi i oni stariji moći dolaziti na duhovne obnove, skupivši svoj prilog u novcu za taj projekt.                                                                              Dionicu puta udruge Ekosspiritus hodali su brojni roditelji sa svojom djecom, nešto stariji sudionici i mnoštvo mladih iz različitih župa.                                                                                                                                 Nakon Cerine put se nastavio kroz Smerovišće, Slani Dol i Gradišće do Samobora i kapele Sv. Mihalja, odakle je u 18.00 sati, preko Vungrinšćaka krenula procesija sa svim sudionicima, zaustavila se kod nedavno uređene kapele Majke Božje Lurdske te nastavila preko Trga Kralja Tomislava do župne crkve Sv. Anastazije. Tu je u 19.00 sati završno euharistijsko slavlje predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski u zajedništvu s više svećenika, koji su s mladima dijelili hod za križem protekla dva dana. U uvodnoj riječi istaknuo je važnost ove pobožnosti, koja je kroz proteklih 30 godina donijela mnogo plodova među mladima, ali i onima koji su ih samo promatrali i gledali kako prolaze njihovim mjestima. U propovijedi je, tumačeći netom pročitano evanđelje (Mt 22, 1-14) istaknuo kako je naša svečana haljina, kojom ulazimo u zajednicu ljubavi i mira, haljina koju smo primili na krštenju. Mi ju tijekom života uprljamo, no Bog nam je darovao ispovijed da ju očistimo i euharistiju da se po njoj jačamo. Bog nam sve daje, naše je samo da prihvatimo.

pp

Na kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale izrekli su Ivana Babić u ime Planinarske bratovštine Sv. Bernarda te Radovan Librić u ime Udruge Ekosspiritus.

Nakon mise ispred crkve se nastavila pjesma u zajedništvu s domaćim župljanima i župnikom preč. Davorom Štuljanom.      

Lovorka Grbac i Radovan Librić

Objavljeno: 17. 10. 2017. u kategoriji