Tajči Cameron | Vjeruj u sebe, glavu podigni!

Živi svoju priču!

Jesi li osoba koja voli putovati ili si osoba koja bi radije bila teleportirana na destinaciju na koju moraš doći? Jesi li ikada negdje stigao i poželio da putovanje još nije gotovo? Ili pročitao knjigu toliko brzo jer nisi mogao dočekati da saznaš kako ona završava, a kada si zatvorio korice osjetio tugu što je priča već gotova? Jesi li ikada odustao od putovanja zato što te bilo strah? Ili si bio užasnut komplikacijama ili mogućnošću da nešto pođe po zlu dok si izvan svoje sigurnosne zone i udobnosti svoga doma?

Različita životna putovanja

Oduvijek sam voljela putovati, bilo da su u pitanju kratki izleti ili dugačka putovanja. Volim mijenjati vremenske zone i mjesta boravka, upoznavati ljude koje susrećem putem, njihovu kulturu i tradiciju, svaku drugačiju od one prethodne. Dok sam bila tinejdžerica, putovala sam na gaže i koncerte diljem svoje Hrvatske, cijelog područja bivše Jugoslavije i po Europi - vlakom, autobusom, automobilom i, samo povremeno, avionom. Voljela sam prolaziti kroz sela, voziti se pokraj starih dvoraca i malenih kapela, rimskih ili osmanskih ruševina i zamišljati život i priče koje su se odigrale na tim mjestima tijekom stoljeća.

U Americi sam nastavila putovati, jedina razlika bila je u udaljenostima koje sam prolazila. Tijekom trinaest godina koje smo moj suprug Matthew, naša djeca i ja proveli nastupajući po Americi, nikada se nisam mogla načuditi koliko je zapravo ta zemlja velika. Stalno smo bili na putu, s povremenim pauzama tijekom ljeta. Evan je napravio svoje prve korake u našem pokretnom domu - autobusu za turneje (dok smo vozili), a buđenje na novome mjestu svakoga jutra postalo je prava avantura. Još pospano trljajući oči od sna, Dante bi probudio svog mlađeg brata Evana riječima: „Hajdemo istraživati!“ I tako bi oni otišli dok smo Matthew i ja pokušavali ukrasti još koju minutu odmora.

Putovanje u dubinu duše

Bilo je teško, no svakoga puta kada bismo se vratili kući, čeznula bih za ponovnim putovanjem. Stalna promjena našega okruženja bila je ujedno i stalna prilika za stvaranje novog svježeg pogleda na svakodnevna događanja. Iako iscrpljujuće, bilo je to veoma oživljujuće i obogaćujuće.

Zatim, tu su inspirativna i fantastična putovanja na koja nas mogu povesti knjige, filmovi, glazba i umjetnost. Iako ta putovanja možemo doživjeti s nepomičnog udobnog mjesta u našim domovima, ona ipak mogu uvijek ponuditi nešto novo, kao što se i naš pogled na život mijenja svakim novim danom kojega živimo. 

Ali moje nadaleko najdraže putovanje je ono koje me vodi u moju unutrašnjost, u samu dubinu moje duše. Putovanje koje otkriva ljepotu, jedinstvenost i svrhu priče koju živimo. Ono se događa gdje god se nalazimo, neovisno o tome što radimo i u kojim okolnostima se nalazimo. Imamo mnogo izbora i na raspolaganju su nam mnoge mogućnosti kojima možemo utjecati na to kako će se stvari razvijati, ali mi smo samo suautori jer su naše životne priče prepune neočekivanih zapleta i događaja koji su van naše kontrole.

Kada putovanje postane preteško

Usprkos svojoj ljubavi prema putovanjima, jako dugo sam se bojala letenja i dopustila da me taj strah spriječi da posjetim svoju obitelj i prijatelje u Hrvatskoj te s njima provedem vrijeme koje nam više nikada neće biti vraćeno. Također sam propustila i nekoliko nevjerojatnih poziva, kao na primjer pjevanje na Malti, Havajima, Aljasci i Kajmanskom otočju. Ali gore od straha od letenja, bile su paralizirajuća depresija i tuga koje su me držale u dolini suza toliko dugo vremena. To me spriječilo da otputujem u dubinu svoje duše i prihvatim radost postojanja, prihvatim sebe onakvu kakva sam stvorena da budem, a ne onakvu kakva sam ja mislila da trebam biti i uklopim se u nečiju tuđu ideju savršene priče. Upravo tijekom tih vremena, knjige, glazba i umjetnost i priče koje su oni sa sobom donosili, izvele su me iz tame svjetlu izliječenja.

Bit mudrosti je u postavljanju pravih pitanja

Nedavno sam u njegovom domu u Birminghamu (Alabama) posjetila svog prijatelja Jacka Saccoa, autora, skladatelja i redatelja nominiranog za Pulitzerovu nagradu. Jackovi roditelji, podrijetlom iz Italije, Joe i Rosalie, primili su Matthewa i mene na jednoj od naših turneja i podijelili s nama obiteljske priče tijekom prekrasnih zajedničkih obiteljskih objeda. Kao inženjer zrakoplovstva koji, kako sam kaže, nakon diplome nije ostao raditi u struci, Jack ima zanimljiv pogled na život i njegove izazove. Kada sam ga intervjuirala za jednu epizodu „Utorkom s Tajči“, Jack je istaknuo da bit mudrosti nije toliko u odgovorima koje dobivamo, koliko u postavljanju pravih pitanja. Kada je imao priliku susresti se s legendarnim redateljem Franckom Caprom („Život je lijep“), Jack je postavio svoje pravo pitanje – kako se postaje velik pripovjedač? Odgovor je Jacku otvorio put da živi svoj život s velikom pažnjom i bez straha. „Ako želite ispričati veliku priču, izađite van i proživite veliku priču“, Franck Capra je rekao Jacku. Ne nečiju tuđu priču i ne želeći da je vaša priča poput nečije tuđe priče, već prihvaćajući svoju priču, slijedeći svoj san, strast i svrhu koju je Bog usadio u vaše srce. Živite tu svoju priču bez straha.

Autor: Tajči Cameron

Objavljeno: 30. 06. 2014. u kategoriji Kolumne, Tajči Cameron