Tajči Cameron | Vjeruj u sebe, glavu podigni!

Čineći dobro drugima, činiš dobro sebi

Postoje dani kada čitajući novine, bez obzira na to koliko uzdižeš svoje molitve, misliš pozitivno i fokusiraš se na stvari kojima si blagoslovljen, osjetiš bol: bol onih koji pate. Ponekad, gotovo očajnički pokušavaš učiniti nešto više, ali se zbog obveza osjećaš nemoćno. I negdje, iz prikrajka, pojavljuje se sumnjičava sjena koja ti govori: „Ne možeš učiniti ništa u vezi toga“.

Živeći i radeći u ne baš idealnim uvjetima (pod stresom i umorom, nastojeći na vrijeme izvršiti sve svoje poslovne obveze, truditi se biti na raspolaganju svojoj djeci, bližnjima, vodeći brigu o starim roditeljima), vrlo vjerojatno će se u tebi probuditi taj osjećaj bespomoći, stvorit će se lanac straha da ne radiš dovoljno, da jednostavno nisi dostojan i ne zaslužuješ život koji živiš. Ako dozvoliš da taj strah zavlada, postaješ paraliziran, ne možeš u punini funkcionirati, a kamoli pomoći svijetu.

Ako ne osjetite strah, možda će se u vama roditi neka vrsta srdžbe prema onima koje smatrate krivima za patnju kojoj svjedočite, i ta vas ljutnja može odvući u zečju rupu negativnih misli.

Naravno, svoju bol, ljutnju i strah možete umrtviti, ali to će vas samo zatvoriti u začaran krug i spriječiti vas da se u budućnosti izdignete izvan toga i stvarno učinite nešto u vezi s time.

To može biti jedan krug.

Svatko od nas igra značajnu ulogu

Postoji i ovaj krug: uzdižeš svoje molitve, razmišljaš pozitivno, usredotočuješ se na stvari za koje si zahvalan i još uvijek osjećaš bol onih koji pate. Prihvaćaš tu bol, jer si svjestan da smo svi mi dio jedne humane obitelji, te shvaćaš da je normalno osjećati bol drugih. Prihvaćanje te boli unesrećenih duša koje pate, znak je tvoje ljubavi i brižljivosti. I kada sumnja, strah ili ljutnja pokucaju na vrata, ne upadaš u zamku, već dublje uranjaš u ljubav, oslanjaš se na druge.

U takvim trenucima postaješ svjestan kako svatko od nas igra značajnu ulogu. I nakon toga nastavljaš živjeti normalno, ali osmjehuješ se s razlogom, držiš nekoga za ruke dulje nego inače, donosiš odluke koje su dio rješenja, ne dio problema. Počinješ tragati za stvarima koje donose promjene.

Ta se dva kruga susreću u volontiranju.

Pomagati drugima možeš čineći male korake

Ne postoji ništa ljekovitije od pomaganja drugima za nekoga tko se bori s unutarnjim strahovima i manjkom samopoštovanja. Istina je, svako dugo putovanje počinje malim koracima. Pomagati drugima možeš čineći male korake, čineći dobro baš sada u ovom trenutku, iako ti se to čini nedovoljnim.

Pomažući drugima uviđamo ljepotu naših djela kojima služimo svijetu jer smo svi povezani kao jedna obitelj. Ničije djelo nije važnije ili uzvišenije od drugoga. Svi radimo zajedno, koristeći jedinstvene darove koje nam je podario Bog. Pomažemo s namjerom jer volimo, jer želimo promjenu.

Autor: Tajči Cameron

Objavljeno: 30. 10. 2015. u kategoriji Kolumne, Tajči Cameron