Razgovor s Tomislavom Markovićem i Tomislavom Brodarićem, glumcima Holywina

Holywin – iskustvo koje obogaćuje

Ovogodišnji Holywin održan je pod geslom „Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu“ i bio je posvećen zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu bl. Alojziju Stepincu. O događanjima iza pozornice, raznim anegdotama, samim likovima i atmosferi među glumcima i svima koji su se potrudili da ovogodišnji Holywin ugleda svjetlo dana, razgovarali smo s dva Tomislava. Tomislavom Markovićem iz Župe Uzvišenja sv. Križa koji je utjelovio Josipa Broza Tita i Tomislavom Brodarićem iz Župe sv. Ivana apostola i Evanđelista koji nas je nasmijao čak trima ulogama – Titovog pomoćnika Draža, starca u procesiji i suca.

Dečki, još jedan Holywin je iza nas. Jeste li se uspjeli odmoriti, sakupiti dojmove? Kako ste zadovoljni izvedbom?

T. Marković: Da, još jedan veliki projekt je iza nas, još uvijek se nije prašina slegla, niti je ona ushićenost i radost nestala. Iskreno nisam niti osjetio neki preveliki umor zbog  Holywina, a i nema odmora, treba s poslom ići dalje... Iako je bila zahtjevna uloga i jako važna scena u kojoj sam sudjelovao, izvedba je za mene bila jako zadovoljavajuća i mislim da sam uspio prenijeti onu poruku i predočiti što se tad točno događalo. Mnogi su rekli da sam mogao i bolje, i mislim da su u pravu, jer su se dogodile neke male greške tokom izvedbe.

T. Brodarić: Napokon se jesam odmorio. Bilo je ludo i nezaboravno. Pogotovo oni dijelovi proba kada smo skoro sat vremena čekali da se svi okupimo da napokon možemo početi s probom. Izvedba kao izvedba je po meni bila odlična. Puno improviziranja, kao i uvijek, što daje jedan određeni čar svemu tome.

Gledatelji vide samo veliko finale, predstavu kakvu ste zamišljali. Sada kada je sve iza vas, možete li nam otkriti kako su izgledale pripreme? Imate li nekih anegdota iza scene koje su vam se posebno urezale?

T. Marković: Pripreme su bile jako zahtjevne, dinamične i ponekad jako duge, ali s druge strane su bile jako radosne i pune smjeha, a ponekad je zbog smijeha došlo i do suza. Sa svakom probom smo svi bili puno povezaniji, radosniji, spremniji... Bilo je puno anegdota koje su ispunile naše probe, ali jedna mi se urezala u sjećanje, a to je da smo svi bili ludi i bijesni na jednog glumca koji nije mogao doći na par proba i kada je nakon tih par izostanaka odglumio svoju scenu, učinio je to k'o od šale. Najbolja je bila reakcija redateljice koja nije mogla biti ljuta, već se kroz smijeh derala na njega. 

T. Brodarić: Pripreme su tekle dosta naporno, moram priznati. Pogotovo onim glumcima koji glume pred kraj same predstave. Trebalo je sve dovesti do jednog, nazovimo to, savršenstva da bi ljudi stvarno vidjeli onaj konačni produkt. Anegdote su bile zanimljive. Jedna je ta da dok je jedna ekipa glumila na probi, mi ostali smo u hodniku igrali nogomet s jednom ispumpanom, plastičnom loptom.

Gledajući predstavu čini se kao da sve teče k'o po loju. Ima li puno improvizacije ili je svaka scene dobro uvježbana po scenariju?

T. Marković: Svaka scena ima svoj scenarij koji se sa svakom probom nadopunjava, mijenja, poboljšava... i ubacuje se malo humora da ne bi bilo dosadno. Ali svaka proba je nova prilika za improvizaciju, pa tako i sama predstava ima dijelove koji su improvizirani - što zbog teksta kojeg zaboravimo na trenutke, ali i zbog mašte koja nam baš tada proradi.

T. Brodarić: Pa svaka scena je bila stvarno dobro uvježbana. Rijetko tko je imao velike improvizacije. Mislim da je bilo puno manje improviziranja nego inače, ali važno je napomenuti kako je improvizacija nešto što Holywin i čini Holywinom.

Ovogodišnji Holywin ispričao nam je priču o blaženom Alojziju Stepincu. Vas dvojica svojim ste se ulogama našli na drugoj strani. Kako ste se pripremali za ulazak u lik koji ima potpuno druge vrijednosti od vas? Tomo, jesi li dodatno proučavao Tita i povijesni kontekst u kojem se scena odvijala?

T. Marković: Da,nas dvojica smo dobili onu nezahvalnu ulogu glumiti glavne negativce u predstavi. Neka posebna priprema za prilagođavanje u ulogu nije bilo jer dobro  sam znao koga točno glumim, koja je bila njegova uloga u životu nama dragog Lojzeka i Katoličke Crkve u Hrvatskoj tih godina. Neke detalje i naputke sam dobio od redateljice koja je odlično obavila svoj posao: od scenarija kojeg je napisala, pa to toga da je jako dobro mogla objasniti svačiju ulogu pa tako i moju. Tako je bilo lakše uživjeti se u ulogu.

T. Brodarić: Ja sam imao tri uloge u predstavi. Glumio sam starca u procesiji u Mariji Bistrici, Draža (Titovog pomoćnika) te suca u sudnici. Najlakše je bilo glumiti Draža jer nisam trebao uopće mijenjati svoj karakter. Dakle puno smijanja i malo improvizacije na kraju. Najteže je bilo glumiti starca. Imao sam hodalicu na koju se nikako nisam mogao naviknuti, makar sam cijele probe provodio hodajući s njom kako bih se možda malo naviknuo na nju. Bio je tu još jedan problem: trebao sam naime imati brkove na ustima kada sam izlazio glumiti, a oni taman kad sam izlazio ispadnu na pod. Tako da je i to isto bio dio jedne male improvizacije.

Biti dijelom Holywina sigurno obuhvaća i poneko žrtvovanje. Što vam je osobno bilo najteže tijekom pripremanja predstave?

T. Marković:  Biti dijelom Holywina za mene je čast i velika radost. Kao za sve lijepo, i za Holywin je trebalo žrtvovati se i skroz se dati i poniziti. Pa većini nam je najteže bilo izdvojiti vrijeme zbog obveza na poslu, faxu i u obitelji.  Meni osobno je bilo najteže postići što bliži glas i naglasak Tite koji je bio specifičan.

T. Brodarić
: Iskreno, ništa nije bilo najteže. Sreća je bila ta što nisam imao nikakve obaveze na faksu baš tih dana kada smo imali probe. Usput rečeno, obožavao sam biciklom po onoj hladnoći iz Novog Zagreba dolaziti gore u Voćarsku. Tako da, žrtvovanja s moje strane i nije baš bilo.

Obojica već godinama sudjelujete u Holywinu. Što je to što vas i dalje potiče da svoje slobodno vrijeme ulažete u Holywin? Imate li neki najdraži Holywin?

T. Marković: Glavni pokretač je svakako želja i talent za glumu koji mi je Bog usadio. No svake godine je i nova avantura predočiti novog sveca i život u kojem je živio  i čime je zaslužio postati svet.  Meni je svaki Holywin po nečemu poseban i drag, ali ovaj je bio malko draži od svih jer smo pripremali predstavu o Alojziju Stepincu.

T. Brodarić: Najdraži Holywin, osim ovoga, naravno, mi je bio prije možda 4 - 5 godina. Tada su bila tri sveca na repertoaru: Ivan Fischer, sv. Hildegarda te sv. Ignacije Lojolski. Taj Holywin je bio savršen jer je bilo toliko smijeha, toliko zabave i druženja da niti jedan Holywin to neće moći nadmašiti. Najveći poticaj u svemu mi je ekipa glumaca. Znamo se već godinama i jednostavno je užitak s njima se ponovno vidjeti i družiti te biti dio tog jednog mjehurića.

Pripremajući predstavu imali ste priliku bolje upoznati našeg blaženika Alojzija Stepinca za čiju kanonizaciju intenzivno molimo. Je li vas nešto posebno fasciniralo u njegovu životu?

T. Marković: Njegov život je bio poseban od djetinjstva pa sve do smrti, ali ono što se meni zarezalo u sjećanje je njegova poniznost i spremnost umrijeti za Krista ako je to potrebno. On je također pokazao veliku hrabrost, jer živjeti u onim vremenima, a ostati vjeran Kristu pa čak i pod cijenu vlastitog života nije bilo lako i nije se moglo uočiti kod svih.

T. Brodarić: Fasciniralo me najviše to što je toliko smiren lik. Ne znam je li on stvarno bio toliko smiren ili nije, ali mi smo ga tako prikazali. Baš je bio flegma. Moram priznati da je Nikola Pašalić, glumac koji je glumio bl. Alojzija Stepinca, jako uvjerljivo i lijepo odglumio blaženika.

Za kraj našeg razgovora, pozovite naše mlade prijatelje da se uključe u molitvu za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca.

T. Marković: Drugovi i drugarice, ups još uvijek sam u ulozi Tite. :) Dragi prijatelji i cijenjena publiko, uključite se u molitvu za proglašenjem svetim našeg dragog Lojzeka, ustrajte u svakodnevnoj molitvi. I utječite se molitvama  blaženom Alojziju jer vrijeme u kojem živimo jako je slično vremenu u kojem je on živio i on vam može pokazati put i dati hrabrosti kako se oduprijeti navalama zla. Jer, kako kaže naš dragi Lojzek: „Kada vam sve uzmu, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači!“

T. Brodarić: Ovim putem pozivam sve mlade da se priključe molitvi za proglašenje svetim našeg bl. Alojzija. Vjerujte mi, stostruko će vam se vratiti. Nemamo što izgubiti, a možemo dobiti puno.

Autor: Danijela Tomić; Fotografija: Jurica Juraković

Objavljeno: 09. 11. 2014. u kategoriji Svjedočanstva