Razgovor s Petrom Makar, animatoricom instruktoricom animatorskog ljeta

Donijeti lošinjski duh u svoju župu

Donijeti lošinjski duh u svoju župu

Ovaj je tjedan za mlade Zagrebačke nadbiskupije započelo dugo očekivano dugo, toplo animatorsko ljeto. Mladi predstavnici svojih župa borave po tjedan dana u Domu sv. Martina na Malom Lošinju. Nakon tjedan dana zanimljivog i raznolikog programa, ovi mladi postat će animatori mladih u svojim župama. Pred njima je velik izazov, a što ih očekuje na Malom Lošinju i kako će znanja koja tamo steknu prenijeti u svoje župe, otkrila nam je animatorica instruktorica Petra Makar.

Petra, animatorsko ljeto je ove godine drugačije negoli  prošlih godina i pred animatore donosi najveći izazov do sada. Reci nam o čemu se radi.

Ove godine geslo animatorskog ljeta glasi: „Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se – to su izgubljeni dani.“ Naime, mladi će kroz tjedan dana prolaziti malu školu animatorstva. To je jedna velika razlika u usporedbi s prijašnjim godinama kada su radionice bile okrenute konkretno teološkim temama poput molitve 2013. godine ili ljubavi  i sakramenta ženidbe 2014. godine. Cilj svakog animatorskog ljeta je da mladi župni animatori donesu taj vedri, razigrani lošinjski duh u svoju župnu zajednicu, među svoje mlade i da nastave, ili čak počnu, konkretnije djelovati  na svom terenu – u svojoj župi. No, mnogi mladi se tu nađu pred jednim zidom i ne znaju kako započeti, što činiti... Upravo zbog toga je ove godine pred mladima ova prijeko potrebna tema.  Kroz bogate radionice, konkretna djelovanja, oratorije i  igre, tema će dati jedan putokaz i smisao animatorstvu. Stoga, vjerujem da će mladi kroz ovo dugo, toplo ljeto svašta naučiti i ojačati zajedništvom s animatorom svih animatora – pastoralom mladih.

Mlade župne animatore ove godine u Domu sv. Martina zapravo očekuje puno kreativnosti. Kako će im ta kreativnost i radionice koje ih očekuju pomoći da grade pastoral mladih u svojim župama?

Kako bi okupljali mlade u svojoj župi treba ih, za početak, nečim privući. Mladi su uvijek poletni i puni života i malo je vjerojatno da će im se na župnim susretima sjediti kao u školi i samo slušati određene predavače.  Župni susreti trebaju mladom vjerniku dati priliku da bude svoj, originalan, opušten, a isto tako treba osjetiti tu čar zajedništva. Sve to najlakše je postići kroz različite igre i kreativne radionice. Upravo u tom segmentu Lošinj je zlata vrijedan. Mnoge igre i fore s Lošinja „prodala“ sam svojim  mladim župljanima. Lošinj opskrbi  budućeg župnog animatorima s konkretnim materijalom na temelju kojeg može osmisliti susrete mladih. Naravno, uvijek je  super izmijeniti ideje s prijateljima iz drugih župa (koje upoznate opet na Lošinju) i obogatiti svoj susret. Bitno je da ste uspjeli oraspoložiti, razvedriti i probuditi onoga kraj sebe jer kako kaže Majka Tereza: „Nikada ne dozvoli da sretneš nekoga, tko nakon susreta s tobom neće biti sretniji.“

I sama si animatorica mladih u svojoj  župi u Krapini. Jesu li mladi u Krapini kreativni? Čime se bavite?

Mladi župe sv. Nikole biskupa u Krapini u vrlo kratkom vremenu postali su poput jedne velike obitelji. Naime, svake subote u 20 sati održavaju se župni susreti mladih. Teme i načini održavanja susretasu različiti. Nekad sa svojom s. Sarom Šarić u kapelici sestara jednostavno budemo u tišini pred Gospodinom, nekad  pripremimo koju  prezentaciju ili kratak poučni film. Pred Uskrs i Božić organizirano kreativne radionice u kojima izrađujemo pisanice, kuglice i ukrase koje prodajemo župljanima, a dobivene priloge uplaćujemo u Nadbiskupijski Fond Mladi za mlade. Za Božić župljane počastimo predstavom, a tijekom godine animiramo pjevanje na misi u 10 sati. Tijekom ove školske godine održavali smo besplatne instrukcije za učenike osnovnih i srednjih škola. Otkad je počelo ljeto, susreti su nešto ležerniji – prošle subote organizirali smo u župnom dvorištu roštilj i proslavili obljetnicu mlade mise našeg župnika – vlč. Tomice Šestaka. S veseljem sudjelujemo i u projektima Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije poput klanjanja za studente, formacija animatora, hodočašća mladih u katedralu, hodočašća na Mariju Bistricu i, naravno, animatorskom ljetu na  Malom Lošinju. Gušt nam je organizirati i autobuse koji nas voze na sva ta događanja (naša šala mala :)).

Iz vlastitog iskustva – koliko je sudjelovanje na animatorskom ljetu pomoglo tebi i tvojim prijateljima animatorima u radu na župi?

Sudjelovanje mladih na animatorskom ljetu pokrenulo je mlade u mojoj župi. Skupilo je mlade, formiralo zajednicu mladih, potaknulo sve što sada radimo i imamo. Naime, 2013. po prvi puta bila sam sudionik animatorskog ljeta. Ono mi je proširilo vidike i zapravo sam shvatila koliko je nadbiskupijsko zajedništvo mladih snažno i veliko. Jednostavno sam poželjela  takvo zajedništvo i ekipu imati u svojoj župi i uvesti svoju župu u to veliko, predivno nadbiskupijsko  zajedništvo. Uz Božju Providnost, čini se da je uspjelo.

Radionice animatorskog ljeta ove su godine posebne i zbog toga što su ih u potpunosti pripremili sami animatori voditelji. Primjećuje li se razlika? Jesu li animatori odradili dobar posao?

Odmah na početku, animatore voditelje treba pohvaliti i reći, kako to voli istaknuti Povjerenik, u tome se sastoji bogatstvo Ureda za mlade. Sami su na vrlo originalan i kreativan način pripremili kateheze što je ujedno i velika odgovornost i posao. Odgovornosti u prilog govori i činjenica da će kroz animatorsko ljeto proći oko 150 mladih Zagrebačke nadbiskupije. Kako su i oni sami animatori u svojim župama i uvijek su svi tu negdje za mlade i s mladima, sigurno su oni bili odličan odabir za osmišljavanje programa. Jednostavno, imaju najbolji uvid u stanje i potrebe na terenu, a vjerujem da će i sami sudionici odlično prihvatiti radionice i u njima užvati.

Ove godine si po prvi puta s druge strane animatorskog ljeta – kao jedan od animatora voditelja. Jesi li uzbuđena? Imaš li tremu? Jesi li tražila kakav savjet od kolega animatora ili sama znaš kakav animator želiš biti?

 U trenutku kad sam saznala da ću biti animator voditelj osjećala sam i radost i odgovornost. Radost jer ću opet sudjelovati na animatorskom ljetu, a odgovornost zbog nove uloge. Uzbuđenje?  Raste iz dana u dan. A trema? Samo ona pozitivna. Uz toliko dragih prijatelja i kolega animatora čija pomoć uvijek stoji na raspolaganju ne može niti biti drugačije. Svaki animator je jedinstven i tako treba biti. Isto tako takav bih animator htjela biti i ja – animator koji će potaknuti mlade na ozbiljan rad i  razmišljanja u sjenici, ali isto tako animator spreman na šalu i pokoju „spačku“. :)

Što za tebe znači biti animator?

Animator je onaj koji služi, koji je tu za drugoga. To je osoba koja privlači druge, koja okuplja druge i oko koje se drugi okupljaju, a sve to poradi Krista.

Što je najvažnije što bi voljela da mladi sudionici ponesu s Malog Lošinja? I što je ono najvrijednije što je animatorsko ljeto do sada tebi donijelo?

Ove godine mnogo mladih po prvi puta sudjeluje u animatorskom ljetu i želim  da im to budu dani  kojih će se sa osmijehom sjećati. Vjerujem da će sv. mise i klanjanja pod zvjezdanim nebom dotaknuti svačije srce i da će ono što su osjetili  i Onoga tko ih je dotaknuo odvažno i hrabro donositi drugima jer  On je smisao svega ovoga. Upravo mi je On na Lošinju proširio vidike i darovao nove spoznaje, u moj život doveo nove, divne ljude i prijatelje, i dvije nove obitelji – jednu u župi i jednu u Uredu za pastoral mladih. Hvala Mu!

Autor: Đuro Ravenšćak

Objavljeno: 15. 07. 2015. u kategoriji Svjedočanstva