Ususret Danu međusobnog pomaganja, 26. listopada

Čini dobro - Bog sve pamti

Čini dobro - Bog sve pamti

Danas se sa svih strana mogu čuti pozivi u pomoć. Ljudi kažu: „Vremena su teška, sve je više potrebitih“. No, tako će uvijek biti. Na to samo mogu reći: „Bogu hvala! Kako je lijepo kad nekome mogu pomoći“. Pitate se zašto? Zašto uopće pomagati nekome? Možda nekima to pitanje zvuči glupo, no zamislite situaciju da netko tko vas je povrijedio traži vašu pomoć. Što biste tada učinili? Biste li mu pomogli? Osobno sam se našla u takvoj situaciji, i nije bilo baš jednostavno. Razmišljala sam: „Kako da ja pomognem toj osobi, a ona me povrijedila? Ako joj pomognem, onda će me i dalje nastaviti ranjavati, a to bi bilo kao da joj okrećem i drugi obraz!“ Da! Baš taj drugi obraz o kojem Isus govori u Matejevom evanđelju: „A ja Vam kažem: „Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ (Mt 5,39) Pomislila sam: „Ma to nema smisla, to bi samo Isus učinio!“ I baš u tom trenu sam i dobila odgovor. A odgovor je bio: ljubav! Bezuvjetna ljubav o kojoj nas je Isus uvijek učio. I to je pravi odgovor na pitanje: "Zašto pomagati?" Ne zbog toga što ćeš se bolje osjećati nakon što nekome pomogneš, niti zbog toga što ćeš time dobiti neku hvalu. Trebali bismo prije svega pomagati iz čiste, bezuvjetne ljubavi prema svakom Božjem stvorenju. Pomoći nekome, a ne tražiti ga ništa zauzvrat, mislim da je to odraz veličine čovjeka. Također, u Matejevom evanđelju Isus nam kaže: „Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,45). Dakle, pomoći bližnjemu vodi nas u Raj.

Bog nas jača kroz dobra djela

Osim tih pitanja, možda se nekad pitate kada pomagati? Mislim da svaka osoba u sebi ima nekakav ''alarm'' koji se oglasi kad nam "Onaj odozgo" signalizira da je netko u potrebi. Dakle, pomagati treba kad god osjetiš da možeš nekome pomoći, prije nego ti savjest proradi jer savjest ti neće ostati dužna ako propustiš nekome pomoći. Ako ne znate kome i kako bi pomogli, vjerujte mi, na svakom koraku možete naći nekoga kome je potrebna vaša pomoć. Pomoći možemo riječju utjehe, dobrim djelima i na razne načine. A ako i dalje ne znate kome pomoći, Bogu hvala što danas postoje mnoge volonterske udruge i projekti koji vas mogu uputiti gdje možete dati djelić sebe i svog slobodnog vremena da nekoga učinite sretnijim. Nedavno sam imala priliku volontirati u međunarodnom projektu „72 sata bez kompromisa“. Moram priznati da me sam naziv ''bez kompromisa'' nije pretjerano oduševio te sam se pomalo pribojavala što li će me ''zapasti'' za volontiranje. U sebi sam mislila: „Ma mogu sve, čak i fizički posao, samo da ne moram u dom za starije! Ne znam što bih ja s tim ljudima! Kako bih im ja mogla pomoći?“ No, znate onaj vic: „Kako najlakše nasmijati Boga? – Ispričaš mu svoje planove!“ Tako se on po tko zna koji put samo nasmijao na moje planove, odnosno želje, pa je mjesto koje me je ''zapalo'' bio, ne biste vjerovali, dom za starije. Naravno, ''na prvu'' nisam bila oduševljena, ali sam odlučila ići pa ''šta bude, bude'', ionako se sve događa s razlogom. Nakon dva i pol sata izrade božićnih ukrasa, razgovora sa starijim osobama popraćenim najviše smijehom, shvatila sam da sam bila u krivu. Bilo mi je toliko zabavno da sam u jednom trenu čak i zaplakala od smijeha. Shvatila sam da me Bog baš tamo stavio s namjerom da me oslobodi straha i predrasuda. Osim toga, puno više sam dobila nego što sam od sebe dala. Bitno je shvatiti da nas Bog kroz sva ta dobra djela ''kleše'', jača i izgrađuje našu osobnost, te nas tako pripravlja za život vječni. Nije li to sjajno? Kad nešto radiš samo na veću slavu Božju, sve dobiva smisao. 

Za kraj ostavljam citat blažene Majke Terezije: „Dobro koje činiš, već sutra će biti zaboravljeno. Nije važno čini dobro!“ Neka te to ne obeshrabruje, Bog sve pamti.

Autor: Marijana Grubišić

Objavljeno: 23. 10. 2015. u kategoriji Prigodno